Povijest škole | Osnovna škola Augusta Šenoe Gundinci

“Pa ako išto zaslužuje da se nazove djelom božjim, to su doista škole; tu se razvija ljudski duh, tu se oplemenjuje srce, tu se priprema budućnost čovječanstva.” Njemački pedagog Friedrich Adolp Wilhelm Diesterweg (1790. – 1866.)

Školska Spomenica sastoji se iz tri dijela. Prvi dio obuhvaća razdoblje od 1827. godine kada je u Gundincima osnovana prva, privatna škola, pa do 1943. godine. Za vrijeme rata nekoliko listova iz Spomenice je istrgnuto i oštećeno.

U drugom dijelu podatke o životu i radu škole unosi tadašnji upravitelj škole Petar Aleksić. Kako razdoblje NOB-a nije u prvoj Spomenici zastupljeno, P. Aleksić unosi i podatke za razdoblje od 1941. godine do 1945. godine. Nakon odlaska spomenutog Spomenica više nije vođena. Povodom 150 godina postojanja i djelovanja škole, 1982. godine nastavljeno je s pisanjem. Podatke za razdoblje od 1955. do 1982. godine prikupili su članovi povijesne grupe s nastavnicom Tajanom Grganić, koja je i pisala Spomenicu.

Izdvojeni su događaji koji su povezani za školu i školstvo u Gundincima.

Škola u Gundincima utemeljena je 1827. godine. Utemeljitelj škole bio je tadašnji župnik gundinački Ivan Petrović i starješina sela Bartol Kadić u suradnji s nekim bolje stojećim zadrugama u selu. Razlog utemeljenja škole bio je taj što je mještanima bilo daleko slati djecu u školu u Kopanicu gdje su se gundinčani školovali. Škola je bila privatna pod nazivom Narodna učionica, a obučavalo se materinskim jezikom – hrvatskim koga su zvali „šlavonski ili šokački“ . Predmeti koji su se učili bili su: čitanje, pisanje i računanje. Posebne zgrade za školu nije bilo, nego je zadruga Kokanović kućni broj 19, dala jednu sobu besplatno za školu kao i stan za učitelja. Zadruge koje su školu osnovale plaćale su zajedno učitelja mjesečno s 3 forinte, a župnik Petrović davao je učitelju hranu bez naknade. Školu je nadzirao i njome upravljao župnik, koje je po narodnoj predaji bio čovjek vrlo gostoljubiv i prijatelj puka, tako da je još prije osnutka škole sam dragovoljno podučavao mlade u čitanju i crkvenom pjevanju. Također je podučavao vjeronauk ili kako narod veli „kršćanskom nauku“. U to vrijeme u Gundincima je bilo 128 kuća i 200 stanovnika, učenika je u početku bilo 50.

U toj privatnoj školi prvi i zadnji učitelj bio je Mato Milošević rodom iz Babine Grede, čovjek bez ikakve opće naobrazbe. Uz takvog učitelja škola nije napredovala, to je vidljivo u rečenici koju je tadašnji župnik jednom zgodom rekao (prema sjećanju naroda): „Naša djeca znadu toliko koliko i prije dok nisu polazila u školu.“ Gundinčani su vidjeli da od takve škole nema nikakve koristi, pa su raspustili privatnu školu i osnovali javnu „njemačku općinsku školu (Deutsch-Gemin de Schule) u Gundincima za vrijeme vladanja cara Franje III. godine 1834..

Sagrađena je drvena zgrada na kućnom broju 127, novčana vrijednost joj je bila 88 forinti i 40 …. Uz školu bio je stan za učitelja, a školu su polazila djeca oba spola bez razlike u vjeri i narodnosti. Podučavao se vjeronauk (župnik), čitanje, pisanje na njemačkom jeziku, ispočetka manje, a kasnije sve više i temeljitije. Školski namještaj sastojao se od jednog stola – katedre, jedne stolice, jednog ormara i nekoliko klupa. Prvi učitelj u njemačkoj općoj školi bio je Petar Mihić od 1834. do 1840 godine., rodom iz Gundinaca, oženjen, bez djece, bez strukovne pedagoške naobrazbe. Iako je bio bez pedagoške naobrazbe postizao je priličan uspjeh …. Sve je predmete predavao na hrvatskom jeziku, osim njemačkog jezika.

Podatke o životu i radu škole u spomenici škole unosi upravitelj škole Petar Aleksić. Razdoblje NOB-a u spomenici nije zastupljeno, Petar Aleksić unosi podatke od 1941. do 1945. godine. Nakon odlaska spomenutog spomenica se više nije vodila. Godine 1940. u školi je bilo upisano 230 učenika. Te školske godine jedan učitelj po vlastitoj molbi premješten je u drugo mjesto. Na njegovo mjesto postavljen je učitelj Ivan Koren (po kome je kasnije škola dobila ime). Godine 1941. učitelja Korena pozivaju na dvomjesečnu vojnu vježbu u domobranstvo.

U mjesecu svibnju 1944. godine u partizane je otišao učitelj Ivan Koren. U je šumi naišao na neprijateljski streljački lanac. S lovačkom puškom borio se s njima ali su ga pogodili u glavu. Mislili su da je mrtav pa su ga ostavili. Međutim, kada je došao do svijesti pozivao je u pomoć ne znajući da je u blizini neprijatelj koji ga ponovno ranjava u glavu. Ni tada ga nisu ubili. Kasnije su ga pronašli partizani koji su ga par dana skrivali po stanovima dok ofenziva nije prošla, onda su ga natovarili na kola da ga odvezu liječniku, međutim na putu je umro.

Školske godine 1944./45. ostala je u školi jedina učiteljica Mara Mihić. Škola se često prekidala jer su u selo dolazili ili ustaše ili Nijemci i zadržavali se ponajviše u školi. U zimi kada nisu imali drva spaljivali su školske klupe i ogradu oko škole. Školsku arhivu su uništavali.

Školske godine 1945./46. u školi su radila dva učitelja Josip Kokanović i Mara Mihić. Nastava je bila otežana jer nije bilo namještaja, pa su djeca sjedila na donesenim tronošcima, nije bilo ni udžbenika. Kako nije bilo namještaja u idućoj školskoj godini pokrenuta je akcija prikupljanja novčanih priloga. Sakupljeni novac učitelj Josip Kokanović je potrošio kao i novac MF-e, te su ga uhitili i osudili. Opet je učiteljica Mara Mihić ostala jedina učiteljica u školi.

Za vrijeme školskih praznika škola je opremljena namještajem dijelom iz lokalnih izvora, dijelom iz fonda KNO-a. u proljeće 1948. godine pokrenuo je mješoviti sindikat radnika i namještenika podizanje zadružnog doma. Srušena je nagorjela zgrada osnovne škole, koja je bila oštećena požarom kao i zgrada bivše općine i započela gradnja zadružnog i vatrogasnog doma. Škola je završila s radom prigodnom svečanošću 26. lipnja 1948.

Prostor okolo bio je zapušten. Preuzimanjem uprave Petar Aleksić (tadašnji učitelj) zajedno s pionirskom organizacijom uredio je dvorište. Školske godine 1949./50. nastavna građa podijeljena je na kvartale po razredima. Bilo je 297 učenika podijeljeni u razrede od prvog do šestog. Nastavu su izvodila tri učitelja. Pokraj „male škole“ prema „velikoj školi“ nalazila se manja drvena zgrada s jednom šupom i sobicom. To je bilo vatrogasno spremište. Zgrada je bila u lošem stanju, tako da je narušavala izgled školskog prostora. Kako je vatrogasno spremište već bilo pod krovom, na zahtjev učitelja sve su sprave premještene u novo spremište, a zgradu je učitelj zajedno s učenicima srušio, a od njezinog materijala učitelj je zajedno s djecom za dva dana ogradio školsko dvorište. Početkom 1951. godine pokrenuta je elektrifikacija sela, tako da je u sve tri školske zgrade instalirano električno osvjetljenje.

U proljeće 1954. godine NOK (Narodni odbor kotar) Županja, zaključio je da se iz viška prihoda u 1953. godini izgradi u Gundincima nova školska zgrada. Tražila se pomoć sela. Gundinčani su sudjelovali u besplatnom prijevozu materijala. Prevezeno je 230 000 kom cigle, 350 m3 šljunka i 150 m3 pijeska. Zgrada je do 1. 1. 1955. godine bila pod krovom. Tijekom narednih školskih godina nastava se odvijala u četiri zgrade koje nisu odgovarale namjeni. Materijalno stanje škole bilo je veoma loše. Radilo se u teškim uvjetima. Nije bilo potrebnih učila i ostalih nastavnih sredstava. U školskoj godini 1957./58. bilo je 11 odjeljenja i 295 učenika. Upravitelj škole bio j Josip Jurjević. Škola je radila u tri zgrade koje su imale 4 učionice, radilo se u tri smjene. Nastavnici u svoj rad uvode nove inovacije kao što je bio grupni rad. Postignuti su zadovoljavajući rezultati. Iako pod teškim uvjetima, škola napreduje i dobiva sve veću podršku mjesnog stanovništva. U školskoj godini 1958./59. bilo je upisano 303 učenika u 12 razrednih odjeljenja. U školskoj godini 1960./61. upisano je 443 učenika u 14 razrednih odjeljenja. U drugom polugodištu, zbog nedostatka financijskih sredstava, ukinuti su predmeti: tehnički odgoj, fizički odgoj, muzički i likovni odgoj.

U školskoj godini 1961./62. upisano je 397 učenika. Upravitelj Josip Jurjević napustio je školu, a na njegovo mjesto došao je Tihomir Prvulović. Zbog nedostatka nastavnika, učitelji iz razredne nastave su honorarno predavali i u višim razredima. Dosta je učinjeno na uređenju okoliša nove školske zgrade i sportskih terena.

U školskoj godini 1963./64. upisano je 425 učenika. Broj učenika u idućim školskim godinama smanjivao se, a za neke godine nema podataka o broju učenika. U školskoj godini 1966./67. za direktora škole izabran je Miljenko Poznić. Organizirane su radne akcije tako što su učenici išli u berbu kukuruza i okopavanje repe na AK „Jasinje“. U tim akcijama ostvarivali su sredstva od 550 000 tisuća dinara. Ta su se sredstva iskorištavala strogo namjenski, odnosno nabavljena su neka od nastavnih pomagala, a učenici osmog razreda bili su na ljetovanju na moru.

Od 1967./68. školske godine uvedena je nastava tehničkog odgoja. Škola je nastavljala aktivno sudjelovati u svim akcijama koje je organizirala Mjesna zajednica i druge društvene i političke organizacije. Učenici su nastavljali učestvovati u društveno – korisnom radu. Za svoj rad dobili su određena financijska sredstva koja su iskorištena za kupnju poklona učenicima za Novu godinu i ljetovanje učenika osmih razreda. Svake godine problem u školi su učenici nepolaznici koji zbog nedolaska u školu imaju veliki broj neopravdanih izostanaka (10 000 sati). Svi su učitelji nastojali uspostaviti što bolju komunikaciju s roditeljima ali bezuspješno.

Školske godine 1973./74. škola se uključila u akciju koju je pokrenuo PKZ i prosvjetni radnici u cijeloj zemlji da se u Velikoj Kopanici izgradi spomen škola „Ivan Filipović“. U tu svrhu iz fonda zajedničke potrošnje školi u V. Kopanici doznačen je jednokratan iznos od 10 000 dinara.

Na sjednici Zbora radnika 28. 8. 1975. godine imenovan je za vršitelja dužnosti direktora Ivica Marković, a nakon provedenog natječaja i za direktora. U selu je bilo dosta mladih koji nisu imali završenu osnovnu školu, stoga je škola u suradnji s Radničkim sveučilištem „Đuro Salaj“ iz Slav. Broda organizirala večernju školu za obrazovanje odraslih (upisano je 56 polaznika).

Na prijedlog društveno – političkih organizacija iz mjesta i odobrenjem Skupštine općine Slav. Brod škola je 12. travnja 1977. godine dobila ime „Ivan Koren“.

Ivan Koren je rođen 1919. godine u Slavonskom Šamcu u radničkoj obitelji. Nakon završene učiteljske škole službovao je u Rogoži, a od 1941. godine u Gundincima. U toku NOB-a upoznao se s NOP-om i povezao s partizanima. Od siječnja 1944. godine kao partizanski učitelj radi u Slobodnoj Vlasti. Obavljajući zadatak nabavke školskog pribora dolazi u županijski kotar. U Gajnom viru je 6. lipnja 1944. godine teško ranjen, a 10. lipnja iste godine umro je od zadobivenih rana. Sahranjen je na mjesnom groblju u Beravcima.

Proslava oslobođenja Gundinaca i Dana škole održana je 15.travnja 1979. godine, tom prigodom uz prisutnost društveno – političkih radnika iz cijele općine i velikog broja mještana otkriven je ispred škole spomenik žrtvama fašističkog terora, djelo akademskog kipara Ranka Stajića.

U tijeku školske godine 1979./80. dobrovoljnim radom učenika i radnika škole izgrađeno je 130 m željezne ogade oko dvorišta i 270 m3 betonskog nogostupa, asfaltirano je nogometno igralište 42×22 m. U suradnji s Radničkim sveučilištem „Đuro Salaj“ iz Slav. Broda zasađeno je 60 ukrasnih grmova i raznog drveća ispred škole i 30 kom raznog voća u školskom dvorištu.

U školskom holu postavljena je centralna garderoba, u hodnicima je postavljeno 100 m2 zidnih obloga. Nabavljena su 3 projekcijska platna, 1 radio magnetofon, 3 dijaprojektora, 3 AV ormara, 1 kino projektor, 1 magnetofon, 3 gramofona, 16 element filmova, 1 komplet školskog namještaja i 1 motokultivator.

Školske godine 1981./82. potpuno su adaptirane dvije učionice za razrednu nastavu, stavljene zidne obloge u hodnicima, postavljeno 70 m željezno-betonske ograde i jedna kapija, izbetonirano 85 m staze, rekonstruirano i adaptirano krovište zgrade, nova rasvjeta, postavljen automat za hladne i tople napitke. Tijekom godine kupljen je namještaj za učionice i knjižnicu.

Pripremajući se za obilježavanje 150 godina rada i djelovanja škole u potpunosti je završena adaptacija školske zgrade i uređen okoliš škole i školskog dvorišta. Pod pokroviteljstvom Skupštine općine Slav. Brod svečano je obilježena 1. i 2. listopada 1982. godine 150 godišnjica školstva.

U školskoj godini 1983./84. nastava je organizirana u dvije smjene, smjene su se izmjenjivale svaki tjedan. Predmetna nastava izvođena je u 5 specijaliziranih učionica i radionici za tehnički odgoj. Školska knjižnica je radila s pola radnog vremena, ukupno knjiga u knjižnici s lektirama i stručnim priručnicima za nastavnike bilo je 4268, časopisa za učenike 6 i 21 za nastavnike. završena je gradnja stambeno – poslovnog objekta preko puta škole u kojem je za prosvjetne radnike izgrađeno 6 stanova na katu. Uvedeno je centralno grijanje u dvije stambene zgrade prosvjetnih radnika u dvorištu ispred škole i u cijelu školsku zgradu.

U okviru akcije estetskog vrednovanja rada osnovnih škola na području općine Slav. Brod, škola je osvojila prvo mjesto za postignute rezultate na području estetskog uređenja interijera i eksterijera škole. Za nagradu škola je dobila kompjutor „ORAO“ i diplomu kao najbolje uređena škola u školskoj godini 1983./84. na području općine Slav. Brod. Škola nema pedagoga, pa poslove i zadatke osim rukovodećih obavlja direktor škole. Povodom Dana škole i proslave oslobođenja sela, 13. travnja uz raznoliki program otvorena je nova stambena zgrada (6 stanova) u koju je uselilo 6 nastavnika.

U školskoj godini 1985./86. prvi puta u povijesti škole realiziran je program fakultativnog stranog jezika – engleski jezik za jednu grupu četvrtog i jednu grupu petog razreda. Šimo Vukasović, direktor škole na vlastiti zahtjev razriješen je dužnosti zbog prelaska na novu dužnost u Slav. Brod. Nakon provedenog natječaja za direktora škole izabran je Stjepan Babić nastavnik matematike i fizike.

Na sjednici Zbora radnika od 20. 8. 1990. izabran je Franjo Matasović kao vršilac dužnosti ravnatelja škole. Natječaj za ravnatelja nije raspisivan radi toga što bi novom mrežom škole, škola izgubila samostalnost. Škola bi bila područna škola Osnovne škole „Ivan Filipović“ u Velikoj Kopanici. Ovaj problem proteže se već niz godina i nikako da se riješi.

Zakon o Osnovnom školstvu objavljen je u Glasniku od 22. siječnja 1991. godine. Zakon donosi mnogo novina i promjena. Po donošenju Zakona donosi se i novi Statut škole koji također donosi niz novina. Puno se radi na deideologizaciji škole pa mnoge škole mijenjaju imena i mijenjaju se sve ideološke oznake u školi. Škola je do tada nosila ime „Ivan Koren“, sada na prijedlog učenika i radnika, a po odobrenju Skupštine općine mijenja ime u OSNOVNA ŠKOLA AUGUSTA ŠENOE.

Nakon gotovo tridesetak godina ponovno se predmet vjeronauk vraća u škole. Nastavu vjeronauka izvodio je župnik poslije redovne nastave u poslijepodnevnim satima.

Prema kalendaru škole, redovna nastava u školskoj godini 1991./92. trebala je započeti 2. rujna 1991. godine, ali zbog agresije na Republiku Hrvatsku početak je odgođen za dva tjedna. Opća situacija u državi je bila vrlo teška. JNA i srpske četničke horde napadaju dijelove RH, a mete su najčešće civilni i sakralni objekti, škole, bolnice, dječji vrtići i crkve.

Kao novi datum početka nastave određen je za 17. rujna. Tog dana za učenike naše škole i učitelje održana je sveta misa. Međutim zbog pogoršanja situacije, zbog čestih napada iz zraka, početak redovne nastave odgođen je do daljnjega. U selo stižu izbjeglice (22. rujna) većinom iz Lipovca i Predgrađa, među njima je i budućih učenika naše škole.

Prošlo je četiri mjeseca otkako se školsko zvono posljednji puta oglasilo u protekloj školskoj godini. U teško ratno vrijeme, a na preporuku Zavoda za školstvo, odlučilo se na mentorski oblik rada. Učenici dva puta tjedno dođu u školu i dobiju potrebne upute za rad kod kuće. Jedan od roditelja obavezan je tijekom dana raditi s djetetom i to u ono vrijeme koje roditelju najbolje odgovara. U ovaj rad uključeni su i učenici izbjeglice koji su smješteni u selu. Iako učenici u školi borave vrlo kratko vrijeme, nastava se često prekida zbog uzbuna koje najavljuju opasnost od zračnog napada. Zbog pogoršanja situacije sve aktivnosti u školi se odgađaju do daljnjega. 23. studenog 1991. godine u Slav. Brodu održan je aktiv ravnatelja osnovnih škola brodske općine. Dogovoreno je da se pronađu najpogodniji oblici rada s učenicima. Započela je konzultativno – instruktivna nastava. Rad se odvija u malim grupama na različitim lokacijama (po privatnim kućama). Ovaj oblik rada odvijao se do 23. prosinca 1991. godine. Puno su pomogli roditelji koji su ustupili svoje prostorije za rad s učenicima.

siječnja 1992. počela je redovita nastava u školskoj zgradi (na prijedlog roditelja). 15. siječnja u školsku zgradu useljava Hrvatska vojska. Smještena je u prizemlje škole. Nastava je organizirana na katu. Datuma 6. travnja prekida se nastava zbog neposredne ratne opasnosti. Od 25. do 27. 5. bio je još jedan pokušaj organiziranja redovne nastave ali zbog sve veće i česte zračne uzbune i topničkih napada iz Bosne i Hercegovine na susjedna sela svaki rad u školi se prekida.
srpnja 1992. godine prve topničke granate ispaljene su na selo. Početkom srpnja održane su sjednice razrednih i učiteljskog vijeća za kraj nastavne godine. Analizom rada utvrđeno je koliko je odrađeno, a sve što nije odrađeno bit će evidentirano u planove za iduću školsku godinu. U realizaciji nastavnog plana i programa ove ratne školske godine sudjelovalo je 17 stalnih djelatnika škole i 3 prognana učitelja iz Lipovca. Nastavu je u 8 odijela pohađalo 194 učenika iz Gundinaca i 3 učenika prognanika. Broj učenika tijekom nastavne godine se mijenjao jer su neki učenici prognanici odlazili, a drugi dolazili. U jednom trenutku je manji broj domaćih učenika napustio školu i selo odlazeći na sigurnije područje.

Školska godina 1992./93. nije započela na vrijeme prema kalendaru. Zbog stalnih napada na cijelo područje naše općine Ratno Izvršno vijeće donijelo je odluku da se na području Slav. Broda nastava ne može održavati. Sve škole – učenici, učitelji i ostali djelatnici izmjestili bi se u sigurnija područja Republike Hrvatske. Predloženo je da učenici budu izmješteni u Viškovce – općina Đakovo. Neki roditelji su se protivili tom prijedlogu, posebno roditelji mlađe djece. Neki roditelji su samoinicijativno izmjestili svoju djecu u sigurnija područja gdje se nastava počela održavati. Velik broj učenika tijekom kolovoza bilo je izmješteno na područja RH, 11 učenika otputovalo je u Španjolsku, 2 učenice u Češko-Slovačku i 17 učenika u Belgiju. Svi su se učenici vratili kući do kraja rujna.

Donesena je odluka da u nekim školama nastava može započeti, a odnosilo se na sve škole sjeverno od auto ceste. 14. listopada održani su roditeljski sastanci. Roditelji su se složili da nastava počne što prije. Redovita nastava započela je 19. listopada. Povećao se broj učenika jer je u selu bio velik broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i Lipovca. Ukupno domaćih učenika bilo je 195, prognanika 18, izbjeglica 34, ukupno 246 učenika.

veljače 1993. godine selo i školu je posjetio Stipe Mesić, predsjednik Sabora RH i posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ. Došao je na poziv Ogranka Hrvatske Demokratske Zajednice.

Školska godina 1993./94. započela je točno prema kalendaru. Nastava se često odvijala uz detonacije koju su dolazile s ratišta iz susjedne Republike Bosne i Hercegovine. U školi je dosta učenika prognanika iz okupiranih dijelova RH i izbjeglica iz okupiranih dijelova BiH. Ukupno je učenika bilo 260, od toga 219 domaćih učenika i 41 učenika izbjeglica i prognanika.

Školska godina 1994./95. započela je svetom misom. O početku školske godine bilo je puno nejasnoća jer je Sindikat Školskih učitelja najavio opći štrajk djelatnika osnovnih škola zbog niza neriješenih pitanja. Djelatnici naše škole u potpunosti su podržali zahtjeve Sindikata, ali su ipak odlučili redovno početi školsku godinu. Nastavu je pohađalo ukupno 272 učenika, od toga domaćih 235 , a 37 učenika izbjeglica i prognanika.

Za početak sezone grijanja preuređena je kotlovnica s krutog goriva na tekuće gorivo, zahvaljujući zalaganju Šime Đurđevića pročelnika Županijskog ureda za poslove kulture i športa Brodsko-posavske županije. Školu je 2. studenog 1994. godine posjetila gospođa Andrea Rauter iz Manar Shool London. Njezina ustanova već surađuje s našom školom na programu poliestetskog odgoja djece s poteškoćama u učenju. U pratnji gospođe Rauter bio je i dr. Svanibor Pettan iz zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku.

Općinu Gundinci 17. prosinca 1994. godine posjetili su župan Brodsko-posavske županije dr. Jozo Meter, gradonačelnik grada Slav. Broda dr. Mato Vukelić, dogradonačelnik prof. Zvonimir Markotić i profesor Šimo Đurđević pročelnik Županijskog ureda za prosvjetu i šport. Tom prigodom školi su poklonili vrijedne knjige.

Akcijom „Bljesak“ za tridesetak sati oslobođeno je područje zapadne Slavonije. Zbog spomenute akcije početkom svibnja tjedan dana nije održana nastava. Početkom kolovoza vojnom akcijom „Oluja“ oslobođen je Knin i cijelo područje oko Knina, te Dalmacija i Lika.

Školska godina 1995./96. započela je svetom misom. Ove školske godine bilo je 274 učenika, od toga domaćih 244 učenika, a prognanika i izbjeglica 30. Školski odbor pokrenuo je akciju za nabavku informatičke opreme za školu. Datuma 12. srpnja 1996. godine organiziran je susret učenika koji su nekada pohađali školu s njihovim vršnjakom herojem Domovinskog rata, brigadirom i pilotom HRZ-a i PZO, magistrom pedagoških znanosti Vladimirom Šumanovcem. Vladimir Šumanovac bio je 42 mjeseca uhićenik srbočetničkog zatočeništva u Banja Luci, razmijenjen je zajedno s još četvoricom hrvatskih junaka 3. travnja 1996. godine kod Davora.

Školska godina 1996./97. – u ovoj školskoj godine bilo je 280 učenika, broj izbjeglica i prognanika se smanjio. Škola je na županijskim susretima izabrana da ide na centralnu proslavu obilježavanja Dana kruha u Gospiću. Na toj smotri škola je proglašena kao najbolja jer je predstavila kruh – pogača badnjača. Učenica Ivana Kadić bila je na republičkom susretu Lidrano, a učenici Anita Martinović i Nikola Matasović na županijskom susretu osvojili su treće mjesto u robotici.

U školskoj godini 1997./98. bilo je 287 učenika raspoređenih u 11 razrednih odjela. Svim učenicima podijeljene su besplatne knjige. Planirani su štrajkovi koji su organizirani od strane školskih sindikata zaposlenima u osnovnoj i srednjoj školi. Najprije su bila dva štrajka upozorenja. Djelatnici naše škole nisu članovi niti jednog sindikata pa nisu ni sudjelovali u prvom štrajku upozorenja. Drugom štrajku su se pridružili. Ostalim štrajkovima koji su kasnije organizirani, djelatnici škole nisu se pridružili, tako da je nastava održana. Financijsko stanje u školama nije bilo dobro, pa je odlukom ministra Božidara Pugelnika nastava prekinuta pred sam kraj nastavne godine. Nisu sve ocjene bile zaključene ali se idućih dana sve riješilo.

Školske godine 1998./99. nastava je počela na vrijeme prema kalendaru rada škole, bilo je 277 učenika raspoređeni u 12 razrednih odjela. Učenici su sakupili određeni iznos novca. Kupile su se knjige za školsku knjižnicu osnovnim školama u Lipovcu i Tovarniku. Učiteljica Mara Užarević promovirana je u zvanje učitelj – savjetnik, a dobila je odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Antuna Radića za osobite zasluge u prosvjeti i radu s učenicima. Poslije Nove godine došlo je do poremećaja u financiranju osnovnih škola. Sredstva za materijalne troškove počela su kasniti, međutim to nije utjecalo na daljnji rad škole i održavanje škole.

U školskoj godini 1999./2000. školu je pohađalo 280 učenika raspoređenih u 12 razrednih odjela. I ove školske godine došlo je do poremećaja u financiranju. Sredstva za materijalne troškove nisu dolazila po pet mjeseci. Nedostajalo je novca za kupovinu krede i najosnovnijih potrepština kako bi škola mogla normalno funkcionirati. Budući da su sredstva jako kasnila, nakupilo se nepodmirenih troškova. Unatoč svemu nastavna godina je završila uspješno.

U školskoj godini 2000/2001. upisano je 294 učenika u 13 razrednih odjela. Od ove godine škola radi u dvije smjene. Materijalna sredstva ove školske godine počela su redovito pristizati. Kompletirana je učionica informatike.

U školskoj godini 2001./2002. upisano je 290 učenika raspoređenih u 13 razrednih odjela. Uređen je gornji kat odnosno učionice i hodnici. U tijeku školske godine općinu je posjetio ministar R. Čačić jer je škola ušla u plan za obnovu i dogradnju športske dvorane.

U školskoj godini 2002./2003. upisan je 291 učenik. Učenici šestih razreda zajedno s njihovim razrednicima i s ravnateljem škole, sudjelovali su u emisiji Turbo limač showu. Protivnici su bili škola iz Rogoznice. Naši su učenici pobijedili u ovoj emisiji. Još jednom su učenici sudjelovali u ovoj emisiji, protivnici su bili iz osnovne škole Donji Marof. Ovaj puta s jednim bodom razlike su izgubili i nisu više imali pravo natjecati se. U natjecanju iz šaha naši učenici su bili prvi na županijskom natjecanju i na regionalnom natjecanju u Starima Mikanovcima.

U školskoj godini 2003./2004. upisano je 299 učenika, raspoređeni u 14 razrednih odjela. Nastava se izvodi u dvije smjene. Tokom školske godine krenula je u školu i mala škola (predškola). Obnovljeno je pet učionica na katu, a za vrijeme ljetnih praznika na tri učionice promijenjeni su dotrajali prozori.

U školskoj godini 2004./2005. upisano je 285 učenika, raspoređeni u 14 razrednih odjela. Dana 21. 2. 2005. počeli su radovi na izgradnji športske dvorane. Školu i općinu 22. 4. 2005. posjetio je predsjednik RH Stjepan Mesić. Tom prilikom je u stup na nastavno sportskoj dvorani ugrađena povelja.

U školskoj godini 2004./2005. upisano je 280 učenika, raspoređeni u 14 razrednih odjela. Cijelo vrijeme su se odvijali radovi na sportskoj dvorani. U ponedjeljak 21. 11. 2005. godine u selu je sahranjen dugogodišnji župnik Drago Kolesar. Sredinom prvog polugodišta počele su pripreme i seminari o uvođenju HNOS-a od iduće školske godine. Dana 16. 2. 2006. školu je posjetio pomoćni biskup Biskupije đakovačke i srijemske Đuro Hranić. Toga dana bio je u kanonskoj vizitaciji župe pa je posjetio i školu. Radovi na dvorani su završeni u mjesecu travnju.

U školskoj godini 2006./2007. uvodi se HNOS. Svi su se učitelji tijekom šestog i osmog mjeseca upoznali s novim planom i programom te načinom planiranja i novom pristupu u radu s učenicima. U školi su oformljena dva tima. Timovi su se sastajali prvi dan u mjesecu i dogovarali način planiranja. Počeli smo koristiti novu športsku dvoranu. Dvoranu u zimskim mjesecima koriste i rekreativne skupine iz mjesta. Pred kraj školske godine radilo se na projektu obnove školske zgrade u suradnji s Općinom i Županijom. Školu je posjetila dožupanica Vesna Blekić. Sagledala je sadašnje stanje i prijedloge za obnovu i poboljšanju učioničkog prostora.

U školskoj godini 2007./2008. upisano je 290 učenika, raspoređeni u 16 razrednih odjela, nastava se odvija u dvije smjene. U tijeku ove školske godine u mjestu je izgrađena vodovodna mreža pa bi se na taj način mogao riješiti problem pitke vode u školi.

U školskoj godini 2008./2009. upisano je 279 učenika, raspoređeni u 16 razrednih odjela. Dugoročna i priželjkivanja obnova i adaptacija cijelog učioničkog prostora nije se dogodila ni u ovoj školskoj godini. Radilo se u nemogućim uvjetima. U jednom naletu vjetra počeli su ispadati prozori na hodniku u prizemlju. Projekt je ponovno pokrenut tako se nadalo skoroj obnovi. Pri kraju školske godine počelo je uređivanje centra sela te prijeko potrebnih parkirališta. Uređena je i ograda oko škole s južne i sjeverne strane. Priređeni su tereni za asfaltiranje jednog igrališta te presvlačenje postojećeg igrališta.

U školskoj godini 2009./2010. upisano je 267 učenika, raspoređeni u 15 razrednih odjela. Ove godine upisan je jedan prvi razred s 24 učenika. Počelo je asfaltiranje dva igrališta u školskom dvorištu. Postavljena su dva dječja igrališta, ograda s južne i sjeverne strane sve je financirano iz PSGO „Za dječji osmijeh“. Učenica Mirna Kadić na županijskom natjecanju iz prometa (mentor Miroslav Kršić) osvojila je drugo mjesto, na međužupanijskom također drugo mjesto te je pozvana na međudržavno natjecanje u Makedoniju. Započeo je unos podataka u e-Maticu, u početku je bilo poteškoća, ali sve je na kraju odrađeno u roku.

U školskoj godini 2010./2011. upisano je 253 učenika, raspoređeni u 15 razrednih odjela. Na početku školske godine dobili smo odobrenje da prvi razred podijelimo u dva razreda tako da učiteljica nije morala biti proglašena tehnološkim viškom. Datuma 10. veljače prigodom kanonskog pastirskog pohoda Župi, školu je posjetio pomoćni biskup đakovačko – osječki Đuro Hranić.

U školskoj godini 2011./2012. upisano je 251 učenika u 15 razrednih odjela (7 odjela razredne nastave i 8 predmetne nastave). Škola je dobila suglasnost za puno radno vrijeme pedagoga. Na školu je stavljen novi limeni krov. U školi je postavljena spomen ploča poginulim braniteljima koji su bili učenici škole (3. 10. 2011.).

U školskoj godini 2012./2013. upisano je 228 učenika u 14 razrednih odjela (6 odjela razredne nastave i 8 predmetne nastave).

U školskoj godini 2013./2014. upisano je 218 učenika raspoređenih u 14 razrednih odjela (6 razredne nastave i 8 predmetne nastave).

U drugom mjesecu ponovno je bilo aktualno pitanje obnove školske zgrade. Školu su posjetili pročelnik Vlado Štefanek i dožupanica Dunja Magaš. Postojeći projekt je izmijenjen. Očekivana obnova započet će završetkom školske godine. Sredinom mjeseca lipnja započelo se sa iseljavanjem namještaja iz škole u sportsku školsku dvoranu. Zbog radova na školskoj zgradi nastava bi se iduće školske godine trebala odvijati u školskoj sportskoj dvorani i u OŠ „Ivan Filipović“ u Velikoj Kopanici.

U školskoj godini 2014./2015. upisan je 201 učenik. Kao i svake školske godine prvi dan nastave održana je svete misa za učenike, roditelje i djelatnike škole. Nakon mise održan je zajednički roditeljski sastanak radi organiziranja nastave zbog radova na školskoj zgradi. Za učenike razredne nastave organiziran je rad u prostoru sportske dvorane, radili su u tri smjene. Učenici predmetne nastave idu u OŠ „Ivan Filipović“ u Veliku Kopanicu u drugu smjenu. Za njih je organiziran prijevoz autobusima. Sve se uspjelo organizirati i nije bilo problema. Obnova školske zgrade trebala bi trajati godinu dana.

Ured ravnatelja, pedagoga, računovodstvo i tajništvo preseljeni su također u sportsku dvoranu. Čistači i čistačice prema rasporedu odlaze raditi u drugu smjenu u školu u Vel. Kopanicu.

Sredinom rujna započeli su radovi na obnovi škole. Obijeni su zidovi u svim prostorijama, maknuti su stropovi u prizemlju i na katu. Ravnatelju ističe mandat 20. 12. 2014. godine, stoga je bilo potrebno raspisati natječaj za novog ravnatelja. Nakon provedenih glasovanja za novu ravnateljicu izabrana je Đurđica Vuksanović. U školu je u studenom došla prosvjetna inspekcija jer se jedan kandidat žalio na nepravilnosti kod izbora ravnatelja. Život i rad škole se nastavlja. Nova ravnateljica je imenovana 20. 12. 2014. godine preuzima dužnost.

Radovi u školi se nastavljaju. Postavljena je stolarija, lift, pločice, parketi, obojeni su zidovi, na prijedlog ravnateljice produžena je kuhinja i blagovaonica, a škola je pripojena na vodovodnu mrežu. Kako bi dobili još jednu učionicu za izvođenje nastave na prijedlog ravnateljice pregrađena je jedna prostorija u sportskoj dvorani za prostor knjižnice, a drugi dio za prostor jedne učionice u kojoj je boravila mala škola (predškola), učionica za informatiku također je premještena u drugu učionicu. Sve predložene izmjene odobrene su od Osnivača Brodsko-posavske županije. U posjet školi dolazila je zamjenica župana Dunja Magaš i v.d. pročelnica Anica Vukašinović.

Školska godina 2015./2016. – nastava je započela 7. rujna. Kao i svake školske godine prvi dan nastave za sve učenice, roditelje i djelatnike škole održana je sveta misa zaziv Duha Svetoga. Školska zgrada je u potpunosti obnovljena. Školu je posjetio župan Brodsko-posavske županije Danijel Marušić, Dunja Magaš, Davor Vlaović, v.d. pročelnica Anica Vukašinović. Zajedno s ravnateljicom i načelnikom općine, te glavnim izvođačem radova Mirkom Vukojevićem i njegovim suradnicima obišli su novoobnovljenu školsku zgradu.

Ove školske godine upisano je 187 učenika raspoređenih u 11 razrednih odjela. Nastava je organizirana u dvije smjene. Početkom školske godine počela je stizati oprema za školu: stolovi, stolice, katedre, ormari i dr. Opremljena je učionica za informatiku: nova računala i sva pripadajuća oprema. Škola je opremljena alarmnim sustavima (vatrodojava i protuprovala), liftom, kamerama, klima uređajima (u svakoj učionici, kabinetu i uredima). Školu je posjetio generalni vikar Ivan Ćurić Đakovačko-osječke nadbiskupije (4. veljače u sklopu kanonske vizitacije župe).

Ravnateljica redovito upisuje sva događanja i osnove podatke o školi u Spomenicu.